Vi ste ovdje : Naslovnica arrow O celijakiji
Bolest ima vrlo šarenu kliničku sliku Ispis E-mail

Lutate tražeći uzrok svojih zdravstvenih tegoba?

Prema podacima svjetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2% stanovništva. 
Počnimo aktivno tražiti celijakiju probirom! 

Nije dobro izostavljati gluten sve do završenog dijagnostičkog postupka za celijakiju jer to odgađa ili potpuno onemogućuje pravilno postavljanje dijagnoze celijakije. Izostavljanjem dolazi do oporavka (privremenog zacjeljivanja) sluznice tankog crijeva. Bez unošenja glutena u organizam najmanje dva mjeseca prije dijagnostičkog postupka neće se naći niti specifična, štetna antitijela.

Postoji li sumnja ili simptomi koji bi mogli ukazivati na bolest celijakiju potrebno je učiniti serološke i dijagnostičke pretrage.

Neke osobe „osjete“ da je gluten ono što im stvara tegobe ili smeta zdravlju. Postoje razne nepodnošljivosti ili alergijske smetnje na gluten. Kod nepodnošenja glutena celijakija (kameleonska bolest) je veoma često u pitanju.


PREPOZNAVANJE CELIJAKIJE
Klinička slika može biti jasna i prepoznatljiva, ali bolest vrlo često može biti i sasvim tiha. Dapače, simptomi često mogu biti čak suprotni od očekivanih! Češće  dugogodišnju,  neprepoznatu i nedijagnosticiranu bolest komplicira refraktorna celijakija. Potrebno je trajno podsjećati i liječnike i bolesnike na  važnost i dosljednost provođenja dijagnostičkog postupka. Nije je lako prepoznati jer celijakija je atipična bolest. U odraslih najčešće nedostaju simptomi klasičnih crijevnih tegoba.

Sama sumnja na celijakiju bez kompletiranja dijagnostičkog postupka ili preporuka bolesnicima da počnu s bezglutenskom dijetom prije završenih pretraga, neadekvatna je i nesvrsishodna jer često dovodi bolesnika i njegovu obitelj u nedoumicu. S druge strane,  po incijalno negativnom rezultatu započetih pretraga koji može biti „lažno“ negativan, neopravdano se prekida daljnja dijagnostika i tako često odgađa postavljanje dijagnoze celijakije i na duže vrijeme te na taj način bolesnika izlaže riziku razvoja raznih komplikacija neliječene bolesti pa tako i do brojnih tegoba ove bolesti i do refraktorne celijakije.  Stoga treba biti ustrajan u provođenju pretraga dok se sa sigurnošću ne potvrdi ili isključi bolest.

 Iako je celijakija kronična, bolest ima izvrsnu prognozu ako se na vrijeme dijagnosticira i započne s liječenjem striktnom, pažljivom, sveobuhvatnom bezglutenskom prehranom! Zamke za otkrivanje celijakije mogu biti i povremeno izostavljanje glutena. Popularna prehrana ili ona u obitelji osobe s celijakijom (cijela obitelj jede bez glutena, a ima neprepoznatih u obitelji. Problem za dijagnostiku jest što se atrofija sluznice crijeva oporavi nakon uvođenja i povremene bezglutenske prehrane.

OBLICI CELIJAKIJE
Jasna, prepoznatljivija celijakija nekada se je zvala „tipična“ celijakija. Ovaj oblik nije i ne smije se zvati tipičan jer se rjeđe pojavljuje. Karakteriziran je crijevnim manifestacijama bolesti kao što je  malapsorpcija,  prevladavaju  probavni simptomi kao kronični proljev ili opstipacija, nenapredovanje na tjelesnoj masi, gubitak apetita, nadutost, umor, malaksalost, psihički problemi, gubitak tjelesne težine, bolovi u trbuhu, nadutost, povraćanje, nenapredovanjem u rastu i razvoju. Malo ljudi ima ovakve vidljivije i crijevne manifestacije bolesti, a bolest se  u ljudi s tim tegobama lakše otkriva. 

 Atipična celijakija karakterizirana je izoliranim, vancrijevnim manifestacijama bolesti. Probavni simptomi su minimalni ili odsutni. Najčešće se radi o kroničnom umoru, anemiji, mučnini, niskom rastu djece, odgođenom pubertetu, pretjeranoj nadutosti, vjetrovima, zatvoru, povraćanja, ponavljanje boli u trbuhu, nadutosti, nedostatku vitamina B12, glavobolji, iznenadna i neočekivana mršavljenja, afte u ustima, gubitak kose (alopecija), kožni osip (dermatitis herpetiformis), problemi sa zubnom caklinom, osteoporoza i /ili druge bolesti kostiju i zglobova.

Tiha je u asimptomatskih bolesnika. Probavni simptomi su odsutni, a promijenjena je sluznica tankog crijeva. Tiha celijakija se najčešće dijagnosticira kod probira na celijakiju. Najznačajnija skupina iz koje se regrutiraju bolesni s tihom celijakijom su članovi obitelji oboljelih od celijakije (braća i sestre, roditelji ili djeca oboljelih). Sljedeće grupe u kojih treba tražiti tihu celijakiju su oboljeli od autoimunih bolesti te skupina bolesnika s genetskim poremećajima.

 Potencijalna celijakija karakterizirana je tipom 1 lezija sluznice po Marshu, modificirano po Oberhuberu. Bolesnici su pozitivni za anti-TTG IgA i/ili endomizijska protutijela.

Latentna - probavni simptomi su odsutni - Latentna celijakija označava normalnu sluznicu tankoga crijeva uz pozitivna protutijela i genetsku predispoziciju za celijakiju. Takve osobe mogu tijekom života, najčešće radi hrane bogate glutenom ,razviti i tipične histološke promjene sluznice. Kasniji razvoj promjena i smetnji.

Refraktorna celijakija - bolest otporna na isključivanje glutena iz prehrane Najčešće se javlja kod ponovnog uvođenja glutena na oporavljenu sluznicu. Iznimno je važno prepoznavanje i liječenje refraktorne celijakije jer nepravilno liječena može dovesti do nastanka limfoma - maligne bolesti limfnog sustava. Ako se potvrdi da je bezglutenska prehrana adekvatna, analiza dijagnostičkog postupka potvrdi definitivnu dijagnozu celijakije, a bolesnik i dalje ima simptome bolesti, radi se o „odnosno refraktornoj celijakiji. Refraktorna celijakija češća je kod starijih bolesnika, a može se javiti u dva osnovna oblika. I jedan i drugi oblik ima u podlozi kroničnu upalu sluznice tankog crijeva koja je vrlo slična stanju sluznice u neliječenoj celijakiji. Uz primjenu modernih lijekova često je nužna i snažna nutritivna podrška, ne samo peroralnim pripravcima (onima koji se uzimaju na usta), nego i primjenom infuzijskih pripravaka hranjivih tvari, vitamina i minerala parenteralno (u venu). Pri tom se može dogoditi i da antitijela (endomizijska antitijela – EMA, antitijela na tkivnu transglutaminazu – tTG) u krvi nestanu jer se bolesnici pridržavaju striktne dijete, ali simptomi bolesti su i dalje prisutni. „Refraktornu celijakiju tip I“ karakterizira ekspanzija  limfocita (jedne vrste bijelih krvnih zrnaca – leukocita) koji su smješteni u sluznici. Ti bolesnici obično dobro reagiraju na liječenje kortikosteroidima – snažnim protuupalnim lijekovima ili imunosupresivima – lijekovima koji potiskuju odgovor limfnog sustava. Drugi oblik refraktorne celijakije ili „refraktorna celijakija tip II“  po prognozi je lošija i teško se liječi, a vezana je za klonalnu ekspanziju intraepitelijalnih limfocita i može dovesti do nastanka limfoma - maligne bolesti limfnog sustava.


Kako se provodi probir na celijakiju?
 1. putem analize krvi na specijalna protutijela (protutijela na tkivnu transglutaminazu – tTG, endomizijska antitijela – EMA), ovi testovi mogu se učiniti u laboratorijima većih kliničkih bolnica; 
2. putem brzog, kućnog ili profesionalnog testa na celijakiju kojim se dokazuju antitijela prisutna u krvi bolesnika s celijakijom. Rezultat testa gotov je u 15 min. Takav test može skratiti dugi put otkrivanja celijakije. Dostupan je u Celiko centru u Zagrebu. Uvjet za provođenje ovog testa je adekvatna educiranost osobe koja test provodi (informiranost osobe) jer negativan rezultat ponekad ne isključuje celijakiju. 
 

   -   Važno je nikako ne započinjati bezglutensku dijetu prije završenog dijagnostičkog postupka jer bi rezultati pretraga mogli biti lažno negativni, a to znači daljnje odgađanje postavljanja ispravne dijagnoze.
  -  Biopsija sluznice tankog crijeva obavezna je jer se bez potvrđenih patohistoloških promjena ne smije postaviti dijagnoza celijakije. Rade je specijalisti interne medicine. Pozitivan krvni test nije dovoljan za dijagnozu!
  
CELIJAKIJA je iznimno česta doživotna bolest koja neliječena dovodi do brojnih i ozbiljnih  komplikacija, a dugi niz godina može biti skrivena.

 Znanje medicinske struke o celijakiji danas je u skladu s rezultatima novih istraživanja sasvim promijenjeno. Stoga nije istina da je celijakija rijetka, izlječiva bolest prolaznog tipa najčešće dječje dobi kao što se nekad smatralo.     
Celijakija je kronična bolest svih organskih sustava.Celijakija je doživotna bolest.Celijakija je češća u odraslih nego u djece.  Unošenje glutena kod genetski predodređenih osoba u organizmu razvija oštećenje sluznice crijeva, ali i brojnih drugih organa.
Konzumiranje hrane koja sadrži gluten čak i u vrlo malim količinama  uzrokuje kod bolesnika poremećenu imunosnu reakciju.
 Bolest ima vrlo šarenu kliničku sliku. Može se očitovati u bilo kojoj životnoj dobi, a prema zadnjim epidemiološkim podacima najviše bolesnika registrirano je u petom ili šestom desetljeću života.
         Kako razlikovanje simptoma celijakije od mogućih pridruženih bolesti može biti vrlo teško, ponekad se nažalost događa da bolesnici godinama obilaze liječnike različitih struka u potrazi za uzrokom svojih tegoba. Bolest može biti i potpuno bez ikakvih simptoma te je tada nazivamo “tihom” ili  “prikrivenom”.
Simptomi celijakije mogu biti različiti i često ne ukazuju na povezanost s probavnim sustavom. U bolesnika s poremećajem funkcije crijeva moguće je relativno brzo i lako dijagnosticirati bolest. Klinička slika može biti jasna i prepoznatljiva, ali bolest vrlo često može biti i sasvim tiha.  Simptomi često mogu biti čak suprotni od očekivanih!   Simptomi bolesti su najjasniji kod male djece.  To su simptomi koji ukazuju na problem u trbuhu: povraćanje,  napuhnutost, obilne, proljevaste smrdljive stolice,  gubitak na težini, umor  i slabost. Ako se u dojenačkoj dobi bolest ne prepozna na vrijeme, kasnije se kod djece jasno vidi zastoj u rastu. Navedeni simptomi tipični su simptomi klasične kliničke slike celijakije. S obzirom da tipični simptomi ukazuju na poremećaj funkcije crijeva u ovih bolesnika moguće je relativno brzo i lako dijagnosticirati bolest. 

U odrasloj dobi često su tegobe vezane uz različite druge organske sustave i simptomi mogu biti vrlo tihi tako da ih se niti ne može uopće povezati s probavnim sustavom. U odraslih češće su  nespecifične tegobe ali nije isključen ni zatvor, proljevi, povraćanje, nadutost i bolovi u trbuhu.

Simptomi mogu biti vrlo tihi tako da ih se niti ne može na prvi pogled uopće povezati s probavnim sustavom, a ako se simptomi odnose na probavu to su uglavnom vrlo nespecifične tegobe poput napuhnutosti u trbuhu i zatvora. Za razliku od dječje dobi, u odrasloj dobi često su tegobe vezane uz različite druge organske sustave. Kako razlikovanje simptoma celijakije od mogućih pridruženih bolesti može biti vrlo teško, ponekad se nažalost događa da bolesnici godinama obilaze liječnike različitih struka u potrazi za uzrokom svojih tegoba. Većina bolesnika u odrasloj dobi uopće nema tegoba od strane probavnog sustava nego se bolest manifestira isključivo izvancrijevnim simptomima kao što su opći simptomi umora i iscrpljenosti, slabokrvnost, promjene na koži, osteoporoza, migrena, psihijatrijski poremećaji, epilepsija, bolesti mišića, jetreni poremećaji, spontani pobačaji,.. Osim toga, bolest može biti i potpuno bez ikakvih simptoma te je tada nazivamo “tihom” ili  “prikrivenom”.

Većina bolesnika u odrasloj dobi uopće nema vidljivih tegoba od strane probavnog sustava nego se bolest manifestira isključivo izvancrijevnim simptomima kao što su opći simptomi umora i iscrpljenosti, psihički poremećaji, depresija, anksioznost, anemija, promjene na koži, dermatitis herpetiformis je kožna celijakija, osteoporoza, artritis, migrena, epilepsija, neuromuskulatorni poremećaji, jetreni poremećaji, spontani pobačaji, neplodnost, napuhnutost i konstipacija, malaksalost, povišeni jetreni enzimi,  kostobolja i prerane bolesti kostiju, osteopenija, osteoporoza.

 Celijakija je češća u obiteljima pa su rođaci u prvom i drugom koljenu također kandidati za testiranje na celijakiju kao i osobe s bolestima koje su češće pridružene uz celijakiju. Genetsko testiranje korisno je u dvojbenim slučajevima ili u testiranju rođaka bolesnika s celijakijom radi donošenja odluke o potrebi praćenja ovih osoba.